O projektu
Prvi zapisi o propadanju šuma u nas i u Europi vezani su za propadanje obične jele (Abies alba Mill.). Prvo intenzivno sušenje obične jele u Hrvatskoj zabilježeno je 1900. godine kraj Ogulina.
Tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća sušenja velikih razmjera i različitih, gospodarski važnih, vrsta drveća u Europi dala su povoda razmišljanju da se radi o dotada nezabilježenoj pojavi, koja je dobila naziv "novo propadanje šuma". Za razliku od do tada zabilježenih pojava sušenja šuma pretežno lokalnog karaktera, "novo propadanje" imalo je progresivan, i, činilo se, ireverzibilan karakter, a zračno onečišćenje izdvojeno je kao "novi" čimbenik stresa, iako su postojala oprečna mišljenja u svezi mehanizma kojim ono djeluje na šumske ekosustave.
S obzirom na stav da je najvažniji uzročnik propadanja šuma zračno onečišćenje, 1985. godine je u okviru UNECE Konvencije o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka (CLRTAP) osnovan je Međunarodni program za procjenu i motrenje utjecaja zračnog onečišćenja na šume (International Cooperative Programme on Assessment and Monitoring of Air Pollution Effects on Forests, skraćeno ICP Forests), u koji se Hrvatska uključila 1987. godine. Od 2007. godine Program motrenja oštećenosti šumskih ekosustava se odvija prema Pravilniku o načinu prikupljanja podataka, mreži točaka, vođenju registra te uvjetima korištenja podataka o oštećenosti šumskih ekosustava (Narodne novine 129/06).
Razvojem spoznaja o uzrocima propadanja šuma ICP Forests se okrenuo kompleksnim istraživanjima međuovisnosti različitih ekoloških čimbenika za koje se pretpostavlja da imaju ulogu u propadanju šuma, te je glavni zadatak Programa postao prikupljanje podataka o stanju šuma i njihovoj reakciji na čimbenike stresa na regionalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini. Motrenje se provodi na mreži točaka Razine 1 (bioindikacijske točke razmaka 16 km) i plohama Razine 2 (plohe intenzivnog motrenja), a ključnu ulogu u Programu ima vizualna procjena oštećenosti krošanja.